Šta je alergija na lijekove?
Mnogi ljudi koriste termin alergija na lijekove, međutim, pogodniji termin za većinu reakcija uzrokovanih lijekovima je nuspojava na lijek. Istinske alergije na lijekove su veoma rijetke i uglavnom su uzrokovane imunološkim sistemom. Osobe s alergijama na lijekove imaju preosjetljiv imuni sistem. Kada neko ima alergije, imuni sistem proizvodi antitijela koja se nazivaju imunoglobulini (IgE). Ova antitijela reaguju na alergene. Simptom ove reakcije je poznat kao alergijska reakcija. Alergija je uzrokovana reakcijom vlastitog imunog sistema, koji inače štiti tijelo od raznih oboljenja tako što stvara antitijela koja se bore protiv bakterija i virusa. Međutim, u slučaju kad osoba ima alergiju, imuni sistem reaguje pretjerano te pokušava zaštititi organizam od inače neštetnih tvari koje se nalaze u prirodi. Kod osoba koje nisu alergične, imuni sistem je zapamtio alergene kao bezazlene tvari i ne poduzima ništa pri susretu s njima. Kod alergičnih osoba, imuni sistem reaguje burno kao da je u pitanju neka infekcija, te tako nastaju simptomi alergije.
Šta uzrokuje nuspojave na lijek?
Postoje dvije kategorije tj. mogućnosti nastanka nuspojava:
- Istinska alergijska reakcija koja uključuje imuni sistem i IgE (ovo se dešava vrlo rijetko)
- Nealergijska reakcija (Ovaj vid odgovora organizma ne uključuje alergijsku ili imunološku reakciju na lijek)
Kako ljekari dijagnosticiraju alergiju na lijek?
Ukoliko mislite da ste alergični na neki lijek, obratite se svom ljekaru koji će vas uputiti kod specijaliste alergologa na daljnje ispitivanje. U ovakvim slučajevima, alergolozi najčešće postave dijagnozu na osnovu ranije historije pacijenta, te na osnovu prisutnih simptoma. Ovaj vid postavljanja dijagnoze se naziva Klinička dijagnoza. U mnogim slučajevima, pacijeti imaju reakciju tokom uzimanja više lijekova istovremeno. U ovakvim slučajevima, nije moguće potvrditi o kojem se lijeku tačno radi. Naredna preporuka ljekara bi mogla biti da se zaustavi uzimanje sumnjivog lijeka.
Alergološki testovi su korisni samo onda kada se radi o istinskoj alergijskoj reakciji. Testiranje je moguće samo na specifične lijekove, a jedan od najpouzadnijih testova na lijekove je onaj za testiranje alergije na pencilin.
Ponekad alergolozi pristupe testiranju koje uključuje davanje lijeka pacijentu u maloj dozi, te praćenje reakcije.
Koji su znakovi alergijske reakcije uzrokovane alergijom na lijekove?
Prava alergija na lijekove se javlja kod vrlo malog broja ljudi. Međutim, mogući su drugi vidovi imunološkog odgovora na lijekove.
Klasična alergijska reakcija
Manifestacija je ista kao kod drugih tipova alergijskih stanja kao što su astma ili peludna groznica. Različito je to da lijek može ući u svaki dio tijela, nasuprot uobičajenom prisustvu alergena u respiratornom traktu. Uobičajeni simptomi ove vrste reakcije su:
Reakcije na koži: Najčešće se radi o urtikariji
Reakcija opće slabosti organizma: Ova vrsta reakcije može uključivati mnoge simptome. Radi se o ozbiljnom vidu alergijske reakcije koja se naziva anafilaksa (najteži akutni oblik reakcije na lijek). Urtikarija je također prisutna, ali simptomi često mogu uključivati i:
- Zviždanje u plućima pri disanju
- Nedostatak daha
- Otok grla i usta
- Mučnina
- Povraćanje
- Proljev
- Grčevi i bol u stomaku
- Gubitak svijestii
Ostale imunološke vrste odgovora organizma na lijekove
Postoje drugi načini kako imunološki sistem reaguje na lijekove, a pri tom se ne radi o klasičnim alergijskim reakcijama. Na primjer, antitijela na određene lijekove mogu uništiti crvena krvna zrnca. Ovaj vid uništavanja crvenih krvnih zrnaca dovodi do anemije. Najčešća imuninološka reakcija na lijekove se ogleda u osipima na koži (ovo ne uključuje urtikariju). Radi se o crvenilu, iritaciji kože, te mogućim pojavama modrica i čireva.
Na koje se lijekove najčešće javljaju alergijske reakcije?
Alergijska reakcija se može javiti na bilo koji lijek. Način primjene, trajanje liječenja, doza i učestalost primjene lijeka utiču na pojavu reakcija preosjetljivosti na lijekove. Senzibilizacija na lijek češće se javlja nakon primjene lijeka na koži ili sluznici, a rjeđe nakon oralne primjene lijeka. Anafilaktička reakcija češće se javlja nakon primjene lijeka u obliku injekcije (penicilin). Dugotrajna primjena visokih doza te česta primjena istog lijeka povećavaju opasnost od pojave alergije na lijek. Alergije na lijekove rjeđe su kod dojenčadi i male djece nego kod odraslih osoba. Zanimljivo je da su kožne alergijske reakcije na lijekove znatno češće kod žena, te da osobe alergične na jedan lijek imaju i 15 puta veći rizik alergije na još neki lijek.
Lijekovi na koje se najčešće javljaju alergijske reakcije su: acetilsalicilna kiselina i njoj srodni lijekovi koji se propisuju kod bolova ili povišene temperature (tzv. nesteroidni antireumatici – NSAID), antibiotici (penicilini, cefalosporini, karbapenemi), sulfonamidi, antituberkulotici, nitrofurantoin, antikonvulzivi, anestetici itd.
Alergija na vakcine
Učestalost reakcija raste s brojem ponovne vakcinacije i s visinom prethodno stvorenog nivoa antitijela. U vakcinama se, osim aktivnih tvari (tvar kojom se vakciniše), nalaze i potencijalno štetne, alergogene tvari. Neki od tih dodataka imaju svrhu održanja vakcine (konzervansi), a neki su neizbježna onečišćenja (antibiotici i bjelančevine u kojem je cjepivo proizvedeno). Zbog toga u slučaju pojave neželjenih reakcija nakon vakcinisanja može biti riječi o preosjetljivosti na bilo koju od navedenih tvari. Alergijske reakcije na aktivnu komponentu vaccine su veoma rijetke. Najčešće su lokalne reakcije na mjestu primjene vakcine (otok i crvenilo) i porast temperature. Alergijske reakcije češće su uzrokovane neaktivnim komponentama, antibiotikom koji se dodaje hranilištima na kojima je uzgojen cjepni soj (neomicin, streptomicin) ili bjelančevinama pilećih embrija na kojima se uzgajaju neka virusne vakcine.
Poznato je da osobe koje su imale anafilaktičku reakciju na jaja mogu razviti alergijsku reakciju na vakcinu protiv ospica, rubeole i zaušnjaka. Kod neke djece koja su imala sistemsku alergijsku reakciju nakon vakcinisanja ovom vakcinom (urtikarija, astma, anafilaktički šok) dokazana je alergija na želatinu, češće korišten stabilizator vakcine.
Nuspojave tokom vakcinisanja protiv difterije, tetanusa i pertusisa/ Di-Te-Per (encefalopatija, kolaps, konvulzije, hiperpireksija) nisu posljedica alergijske reakcije, nego su vezane uz komponentu protiv pertusisa. Osim progresivne neurološke bolesti nema apsolutne zabrane vakcinisanja ovom vakcinom. U tom se slučaju može upotrijebiti tzv. acelularna vakcina za pertusis. Izuzetno rijetko (1:milijon), nakon Di-Te-Per vakcinacije se mogu javiti alergijske reakcije ranog tipa (anafilaktički šok, urtikarija) ili serumska bolest. Češće su alergijske reakcije na toksoid tetanusa i difterije, posebno ako je stara vakcina ili loše čuvana. Učestalost reakcija raste s brojem ponovnih vakcinacija (revakcinacije) i s visinom prethodno stvorenog nivoa antitijela. Stoga je važno znati kada je pacijent posljednji put vakcinisan protiv tetanusa.