Otprilike 1000 vrsta bakterija živi na površini kože, ali dostupni podaci sugeriraju da jedna igra veliku ulogu kod atopijskog dermatitisa. Odnos između atopijskog dermatitisa i zlatnog stafilokoka( staphylococcus aures) je dugotrajan i složen. Poljski istraživački tim je u martu 2019. godine objavio istraživanje i napredak u poljima alergija i atopijskog dermatitisa, bazirajući se na složenost odnosa između atopijskog dermatitisa i zlatnog stafilokoka. Kada je koža pod ekcemima, uzimanjem brisa s upaljenih mjesta u 90% slučajeva bude izolovan stafilokok aureus. Ono što nije jasno je da li bakterija zapravo uzrokuje atopijski dermatitis, ili koristi povoljno tlo za razmnožavanje. Suha ispucala koža koja je zaštitni znak ekcema postaje dom ove bakterije. Neki od zaključaka istraživača su:
1. Staph. ima tenedenciju istiskivanja svih dobrih bakterija, nazvanih commensals, koje osiguravaju ravnotežu i raznolikost neophodne zdravom mikrobiomu. Istraživači vide staph. kao krivca narušenog mikrobioma koji je karakterističan za AD.
2. Zlatni stafilokok stvara sve vrste problematičnih nusprodukata koji ometaju sposbnost imunološkog sistema da uspostavi normalan odgovor, što je još jedan zaštitni znak AD-a.
Međutim, nusprodukt je tzv. biofilm, lepljivi matriks u kojem se bakterije mogu sakriti, napredovati i izbjeći napad imunoloških stanica koje bi normalno mogle očistiti infekciju. Hronična oštećenja kože vidljiva kod AD-a nude savršeno okruženje za stvaranje biofilma, rekli su istraživači. Staph. izlučuje enzime koji pomažu alergenima da prodru kroz kožu u organizam, i superantigene koji izazivaju neobično velik upalni odgovor. Uprkos svim negativnostima koje ova bakterija izaziva, istraživači upozoravaju na koristenje antibiotika imajuću u obzir prvenstveno rezistentnost na antibiotike, te dugotrajnost atopijskog dermatitisa. Držanje bolesnika na antibioticima duži vremenski period je krajnje štetno, izjavili su oni. S nedostatkom učinkovitih antimikrobnih lijekova i porastom rezistentnih sojeva staphilococca traži se alternativa antibioticima. Ova grupa naučnika smatra da treba uvesti tehnologiju endolizina. Dok antibiotici djeluju ometajući bakterijske strukture, ili procese narušavajući njihovu sposobnost reprodukcije, endolozinski pristup podrazumijeva da virusi obave taj posao. Endolizini su enzimi koje proizvode virusi, zvani bakteriofagi, koji inficiraju bakterije. Ti se virusi prikače na staničnom zidu bakterije i u njoj ubrizgavaju DNK. Da bi se pomoglo izbijanju novih bakteriofaga endolizni enzim razbija staničnu stijenku bakterija i ubija bakterije u tom procesu. Nizozemska firma (Micreos) ulaže u ovu novu tehnologiju, izbacujući proizvod za ekcem Gladskin, za koji neće biti potreban recept. Ključni sastojak proizvoda je Staphefekt, kompanijska verzija endolitičkog enzima, koji posebno cilja Staph. aureus. Gladskin takođe ima za cilj vratiti ravnotežu mikrobioma kože i olakšati simptome ekcema u čitavom spektru težine bolesti. Zbog svog jedinstvenog mehanizma djelovanja, otpornost na bakterije ne bi trebala predstavljati problem, rekao je proizvođač. S tim činjenicama slažu se i istraživači iz područja imunologije i mikrobiologije. Vrijeme će pokazati hoće li nova strategija zavladati na koncu i zamijeniti tradicionalne antibiotike. Za sada, to je trend, koji vrijedi pratiti!
izvor: National eczema association