Prenosimo u cjelosti preporuke i plan dr. Jianhui Wang-a  i njegovih kolega za liječenje infekcije kod novorođenčadi s teškim akutnim respiratornim sindromom koronavirus 2 (SARS-CoV-2) te preporuke za suzbijanje širenja u neonatalnim jedinicama intenzivne njege. Preporuke su objavljene 6. marta 2020. godine u referentnom časopisu The Lancet Child & Adolescent Health; autor: Daniele de Luca, Division of Pediatrics and Neonatal Critical Care, “A Béclère” Medical Center, Paris Saclay University Hospitals.

Ovo je pravovremena refleksija gdje je cilj objasniti težinu problema po javno zdravstvo te ukazati na potrebu da se predvidi bilo koji problem skrbi, bez obzira na dob pacijenata. Međutim, plan je u mnogim tačkama nepotpun jer se još uvijek ne zna ništa eksplicitno o infekciji novorođenčadi SARS-CoV-2 virusom te je neophodno razumno slijediti upute za liječenje odraslih.

1. Prije svega, testiranje svih beba koje se hospitaliziraju u neonatalne jedinice intenzivne njege za vrijeme pandemije predstavlja pogrešno korištenje resursa. Zatajenje disajnog sistema kod novorođenčadi može proizaći iz širokog spektra uzroka, a testiranje svih pacijenata, ukoliko se sumnja u druge uzroke, smanjit će laboratorijske resurse, a samim tim i kritičnu skrb za odrasle. Testove treba obaviti na novorođenčadima iz porodica zaraženih SARS-CoV-2 ili na onima koji su bili izloženi drugim zaraženim osobama, bez obzira na njihove simptome.

 

2. Novorođenčad pozitivna na SARS-CoV-2 moraju biti izolirana i klinički nadzirana, ali to ne zahtijeva nužno i prijem u neonatalnu jedinicu intenzivne njege. Prijem se može izvršiti u jednokrevetnu sobu koja ne mora imati sve resurse neonatalne intenzivne njege. Hospitalizacija svih zaraženih beba u neonatalnu jedinicu intenzivne njege bi bilo slično kao da se prihvate sve pozitivne odrasle osobe u intenzivnu njegu. Mora se pristupiti procesu prioritizacije jer prihvatanje svih pacijenata bez procjene i kategorizacije stanja i stadija bi moglo dovesti do grešaka u epidemiološkim podacima te do pogrešne procjene ozbiljnosti bolesti. Neophodno je rezervisati dovoljan broj kreveta u neonatalnim jedinicama intenzivne njege za novorođenčad koja su životno ugrožena.

 

3. Surfaktant, inhalacija dušikova (azotnog) oksida, razne metode ventilacije i ekstrakorporalna životna podrška (ECMO – Ekstrakorporalna membranska oksigenacija) ne mogu se predložiti za svakog pacijenta jer ne postoje podaci zasnovani na dokazima.  Epidemiološki, prioritet je dijagnosticiranje neonatalnog akutnog respiratornog distres sindroma (ARDS) u skladu s dobnom definicijom (tzv. Montreux definicija neonatalnog ARDS-a) i koristiti ga za klasificiranje kliničke ozbiljnosti. To omogućava tačne podatke o epidemiologiji te usporedbu statistike ARDS-a za djecu i odrasle. Terapeutske lijekove treba primjenjivati ovisno o slučaju, a ljekari se trebaju voditi međunarodnim smjernicama.

 

4. Antivirusni lijekovi za koje se preporučuje da djeluju protiv SARS-CoV-2 (tj. remdesivir ili lopinavir-ritonavir) mogu se smatrati kao preporučeni lijekovi, ali bez kliničkih dokaza. Svakako, neophodna je stručna procjena rizika, a naročito kada govorimo o novorođenčadima. Farmakologija intravenskog Remdesivira je nepoznata i nije široko dostupna, dok je Lopinavir/Ritonavir siguran i za upotrebu tokom trudnoće, ali je dostupan samo u tabletama.

Trenutno nema dokaza koji bi podržavali vertikalni prijenos virusa SARS-COV-2 tj. prijenos SARS-CoV-2 s majke na plod.

 

5. Djeca iznad jednog mjeseca života nisu pogođena ili su prisutni blagi simptomi, što bi moglo biti posljedica smanjenog upalnog odgovora i relativno niske virusne citotoksičnosti. Stoga bi se ovi patogenetski mehanizmi mogli primijeniti i na novorođenčad i mogli bi razmotriti steroidnu terapiju za refraktorno respiratorno zatajenje, a nakon procjene omjera rizik i koristi.

Pregledala i prilagodila: Dr. Amira Rizvanović Husejnović 

Izvor:

A contingency plan for the management of the 2019 novel coronavirus outbreak in neonatal intensive care units.

Lancet Child Adolesc Health. 2020; https://doi.org/10.1016/S2352-4642(20)30040-7