Gluten je smjesa proteina pšenice netopivih u vodi koji se nazivaju glutelinima i prolaminima. Gluten, tačnije njegove prolaminske frakcije najčešći su uzrok pojave celijakije. Celijakija je bolest probavnog sistema. Uzrok oboljenja je trajna nepodnošljivost proteina glutena, koji se nalazi u pšenici (pšenični prolamin i glutenin), ječmu (hordein), raži (sekalin) i eventualno zobi (avenin). Istraživanja su pokazala da oboljeli nisu osjetljivi na ostale žitarice, rižu i kukuruz, budući one ne sadrže toksične prolaminske frakcije. Kada je tolerancija na gluten ograničena, tijelo stvara antitijela – znači stvara svoje molekule, anti-gliadin antitijela, koja napadaju molekule glutena. Na taj način dolazi do oštećenja sluznice tankog crijeva i uništenja crijevnih resica. Posljedica je malapsorpcija, odnosno otežana i smanjena apsorpcija hranjivih tvari.
Važno je također skrenuti pažnju i na alergijske reakcije koje proteini pšenice mogu izazvati u organizmu jako osjetljivih osoba samo udisanjem brašna, a koji se mogu manifestirati kao „pekarska“ astma. Alergija na gluten nije isto što je celijakija! Alergija na pšenicu može biti IgE-posredovana, što znači da izaziva proizvodnju IgE antitijela i lanac interakcija između određenih tipova ćelija i hemijskih posrednika te izaziva trenutnu reakciju. U literaturi se uglavnom govori o alergiji na pšenicu, međutim i druge žitarice kao što su ječam, raž, zob, krupnik ili pir ili spelta, kamut ili njihovi hibridi, a koje sadrže slične prolaminske frakcije, također izazivaju alergijske reakcije, te ukoliko je utvrđena alergija na pšenicu, savjetuje se izbjegavanje i navedenih žitarica.
Kod nekih osoba primijećena je i alergija na heljdu, koja se ne pojavljuje često, ali može izazvati ozbiljne reakcije, slične onima koje izaziva kikiriki, poput napada astme ili anafilaktičkog šoka. U heljdi su otkriveni različiti proteinski alergeni, a dodatan problem predstavlja njihova termostabilnost, zbog čega kuhanjem ne dolazi do njihove denaturacije. Klinička iskustva ukazuju da alergija na pšenicu nije česta pojava, no nema tačnih brojčanih podataka kojima bi se izrazila učestalost. Alergija na pšenicu se češće pojavljuje kod određene grupe ljudi, pa se tako zna da je alergija na pšenicu odgovorna za astmu kod oko 30% osoba koje rade u pekarskoj industriji. Generalno govoreći, alergije na hranu predstavljaju značajan problem koji se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a najčešće pogađa oko 6% djece mlađe od 3 godine, i to češće djecu koja imaju neku drugu alergijsku bolest (npr. atopijski dermatitis). Kod odraslih su pojave alergije na hranu znatno rjeđe.
Razvoj alergije na hranu rezultat je interakcije osoba s genetskom predispozicijom te različitih faktora okoline. Pekarska astma je alergijska reakcija na inhalirano brašno, i vrlo česta profesionalna bolest među radnicima u pekarskoj i mlinskoj industriji. Proteini pšenice i raži, topljivi u solima, smatraju se najvažnijim alergenima kod ove vrste alergije.
Simptomi alergije na gluten
Alergijska reakcija se može odraziti kao urtikarija, angioderma, anafilaksija, mučnina, povraćanje, dijareja, alergijski rinitis i začepljenje bronhija. Alergija može biti i neposredovana IgE antitijelima, odnosno radi se o reakciji kasne preosjetljivosti, a razvija se nekoliko sati ili dana nakon unosa antitijela. Simptomi se javljaju najčešće na koži ili probavnom sistemu u obliku proljeva, te su mnogo teži za ispitivanje i potvrđivanje, nego trenutni simptomi IgE-posredovanih reakcija. Iako postoje vanjske sličnosti između alergije posredovane IgE antitijelima i drugih neželjenih reakcija na proteine žitarica, kao što su pekarska astma, te celijakija i anafilaksija uzrokovana fizičkim naporom, ove reakcije se međusobno razlikuju po alergenima koji ih izazivaju, uslovima izloženosti alergenima, imunološkom mehanizmu i patofiziologiji.
Anafilaksija uzrokovana fizičkim naporom se usko veže i sa IgE posredovanom alergijskom reakcijom na ω – glijadin, komponentu glutena iz pšenice. Simptomi uključuju urtikariju/angiodermu, manifestacije na disajnom i probavnom sistemu, te hipotenziju/šok. Za razliku od pekarske astme koja se aktivira nakon udisanja brašna, do anafilaksije dolazi nakon unosa žitarica neposredno prije fizičkog napora tj. vježbe, čime se ubrzava cirkulacija peptida glijadina krvlju. Točni mehanizmi i uzroci ovako inducirane anafilaksije još se trebaju istražiti. Iako se smatra da se anafilaksija ne javlja nakon unošenja raži ili ječma, neka istraživanja su pokazala da sekalini iz raži i hordeini iz ječma mogu potaknuti istu reakciju kao glijadini iz pšenice. Anafilaksija potaknuta vježbom /fizičkim naporom predstavlja veliki izazov jer patofiziologija još nije dovoljno poznata, a sama reakcija traži brzo i prikladno liječenje.
Alergija na pšenicu i celijakija su dva različita stanja. Kada osoba ima alergiju, imuni sistem abnormalno reagira na proteine iz pšenice, te reaguje na način da veže alergen i ispušta određene spojeve (histamin), koji uzrokuju alergijske simptome. Celijakija je autoimuna bolest koju karakteriše specifična preosjetljivost organizma na prolaminsku frakciju glutena, koja dovodi to toga da tijelo napada samo sebe. Kada osoba oboljela od celijakije unese hranu koja sadrži gluten, on potiče imuni sistem na reverzibilno uništavanje mukoze tankog crijeva.
Alergije na hranu su stanja koja ljudi najčešće ‘prerastu’, odnosno s vremenom mogu razviti toleranciju na alergene iz hrane, dok kod osoba sa celijakijom to nije slučaj. Ipak, u svakodnevnom životu, život s celijakijom i alergijom na gluten je sličan – jedini uspješan tretman za obje bolesti je izbjegavanje hrane koja sadrži gluten.
Čitanje sastava proizvoda / deklaracije
Osobama koje imaju alergiju na pojedinu hranu (nutritivne alergije) preporučuje se pažljivo birati hranu i pomno čitati deklaraciju, naročito popis osnovnih sastojaka. Deklariranje alergena je regulisano Direktivom 2000/13/EZ o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane gdje je obvezno označavanje alergena u popisu sastojaka i dodatno naglašavanje upotrebom vrste pisma koje se jasno razlikuje od vrste pisma ostalih sastojaka, na primjer slovima, stilovima ili bojama u pozadini.Uprkos tome, još uvijek je moguće da hrana sadrži potencijalni alergen, iako nije naveden na deklaraciji. Uvijek pročitajte cjelokupan sastav proizvoda kako biste sa sigurnošću ustanovili da se ne radi o hrani koja sadrži gluten.
Gluten vezuje masnoću i vodu, emulgira, stabilizira i izvrstan je nosač aroma i začina. Ako je gluten malen dodatak proizvodu, možda aditiv ili aroma na glutenskoj podlozi postoji opasnost da proizvod u konačnici sadrži gluten u nedozvoljenoj količini, a da to ni stručnjak koji bi to možda mogao, a svakako morao znati – ne zna! Problematični mogu biti svi industrijski proizvodi i oni koji su napravljeni od sirovina koje prirodno ne sadrže gluten, kao i proizvodi koji na deklaraciji nose riječi da ne sadrže gluten ili čak znak prekriženog klasa. Sada znamo da se i ti proizvodi također moraju provjeravati. Namirnice koje nikako ne bi smjele doći u pitanje mogu sadržavati gluten. Gotovo ne postoje industrijske namirnice koje ne sadrže gluten. Za utjehu je to, što je najčešće kod takvih namirnica (gdje se ne očekuje) gluten prisutan u količini koja je ispod granice štetnosti (to nam pokazuju analize). Kada se osjetite prevareni u vezi deklaracije proizvoda, a za to imate mjerodavan dokaz, preporučujemo da djelujete sami i da djeluejmo zajednički da zaštitimo sebe ali i sve one koji se susreću s ovim problemom.
Jeste li znali da bulgur, ječmeni slad i seitan (alternativa za meso) sadrže pšenicu tj. gluten? Gluten se također može naći u kozmetici i proizvodima za ličnu higijenu, lijekovima i igračkama.
Lista botaničkih imena za pšenicu koja se ponekad može naći u proizvodima za ličnu higijenu:
- Triticum compactum Host.
- Triticum aestivum L.
- Durum (Triticum durum Desf.)
- Jednozrna pšenica (Triticum monococcum L. subsp. monococcum)
- Dvozrna pšenica ili emer (Triticum turgidum L. subsp. dicoccon (Schrank) Thell.)
- Kamut pšenica(Triticum polonicum L.)
- Semolina (Triticum durum Desf.)
- Spelta (Triticum spelta L.)
- Tritikale ili pšenoraž (x Triticosecale ssp. Wittm.)
- Triticum: Triticum aestivum L., Triticum durum Desf., Triticum compactum Host., Triticum spelta L.,Triticum durum Desf., Triticum monococcum L. subsp. monococcum, Triticum turgidum L. subsp.dicoccon (Schrank) Thell., Triticum polonicum L., and x Triticosecale spp.
Prevencija i terapija
Dijagnosticiranje je jednostavno ako osoba pokazuje konstantno iste reakcije nakon unosa određene vrste namirnica, no dijagnozu za alergije na žitarice je puno teže postaviti obzirom da se proizvodi od žitarica uglavnom konzumiraju u kombinaciji s drugim prehrambenim proizvodima. Dijagnosticiranje alergije uključuje vođenje dnevnika prehrane i simptoma, uvođenje eliminacijske dijete te razne laboratorijske testove. Vremenski interval od unosa do pojave simptoma, razlikuje se ovisno da li se radi o trenutnoj ili ‘zakašnjeloj’ reakciji.
Trenutno, ne postoji lijek za alergije na hranu i jedini uspješan tretman za liječenje alergije na žitarice je zamjena sa žitaricama ili proizvodima koji ne sadrže glutenske proteinske frakcije, kao što su riža ili kukuruz. Pri kupovini zapakovanih namirnica potrebno je pažljivo čitati deklaracije, čak i ako ste već upoznati s nekim proizvodom, obzirom da proizvođači mogu promijeniti recepturu. Također je utvrđeno da je rano uvođenje krute hrane kod dojenčadi i male djece povezano s povećanom mogućnosti atopije, odnosno sklonosti alergijskim reakcijama. Kod većine djece alergija na hranu će nestati s godinama, dok se kod osoba kod kojih se alergija razvije kasnije to vjerovatno neće dogoditi. Postoje dokazi koji upućuju da će one osobe koje su alergične na gluten, a koje izbace pšenicu iz prehrane na godinu dana ili duže, podići granicu tolerancije.