Mnogi znanstvenici, pulmolozi i treneri pokušavaju već duži niz godina dokučiti odgovor na jedno od najvažnijih pitanja za astmatičare, koje glasi:” Smiju li se osobe koje imaju astmu baviti sportom”? Dugi niz godina važilo je mišljenje da sportske aktivnosti negativno utiču na astmatičare. Preporučivalo im se da se ne bave fizičkom aktivnošću, a djeca su bila redovito isključivana s časova tjelesnog odgoja. Neki specijalisti su i danas ovog stava, ali mnoga naučna istraživanja dokazuju da je odgovorajuća fizička aktivnost potrebna astmatičarima za pravilan rast i razvoj. Astma je vrlo raznolika bolest, no još uvijek se dijeli na alergijsku i nealergijsku. Kod alergijske astme napadi su uzrokovani izlaganjem nekom od vanjskih antigena( grinje, perje, polen, dlaka, epitelni ostaci i plijesni. To je najčešći oblik astme koji se javlja u prvim destljećima životnog vijeka. S druge strane, nealergijska astma se javlja nakon tridesete godine, kod bolesnika bez atopijske sklonosti, a podražaji koji je uzrokuju su: stres, duhanski dim, hladnoća itd.
Tjelesna aktivnost je i više nego poželjna kod osoba s astmom, i to ne samo zbog fizičkog boljitka, već i zbog psihosocijalnih razloga. Astmatičari koji se bave sportom lakše će se uključiti u društvo, imat će jaču muskulaturu, bolje psihofizičko stanje, što će sve skupa prorijediti napade. Neki od sportova koji se preporučuju su: plivanje, yoga, gimnastika, karate. Kod sportova kao što su fudbal, trčanje, košarka, biciklizam, šansa za pogoršanje astme je veća. To ne znači da se astmatičari ne bi trebali baviti ovim sportovima. Sportovi koji se ne preporučuju astmatičarima su paraglajding, ronjenje, i slični sportovi koji se obavljaju u zoni smanjene koncetracije kisika, gdje se bolesniku ne može trenutno pomoći ukoliko dođe do pogoršanja.
Da dobro kontrolisana astma nije prepreka u životu, dokazuju i mnogi uspješni sportisti. Jedan od njih je Paul Scholes iz Manchester United-a. Paul Scholes učestvuje u mnogim donatorskim večerima, kampanjama u prikupljanju novca za istraživanja vezanim za astmu. Tako je jedne prilike govorio otvoreno o svojoj borbi s astmom. Nekadašnji sramežljivi vezni igrač Engleske odgovorao je na pitanja za Nacionalnu kampanju borbe protiv astme. Stanje koje pogađa osam miliona ljudi u Velikoj Britaniji, upropastilo je igračevu formu prije nego je uspostavljenja dijagnoza astme. To se desilo kada je igrao u Redsima, trudeći se da da sve od sebe u jeku loseg opšteg stanja, kada se suočavao s epizodama upala i kratkoće daha. Srećom, od kako su ljekari prepoznali da Paul ima astmu, redovnom upotrebom inhalatora, njegovo stanje ga ne muči. “Moja astma je dobro kontrolisana, tako da nije nikada imala uticaja na moj učinak u fudbalu” izjavio je on. ” Uvijek sam se zagrijavao prije utakmice”. “Uzimao sam svoje lijekove prije utakmice, a nekada i u toku poluvremena ako za tim ima potrebe”.
Danas ima puno sportaša i olimpijaca, koji boluju od astme, kod kojih je astma dobro kontrolirana te ne predstavlja ograničenja čak ni za postizanje vrhunskih rezultata u svim sportovima. Poznati sportisti koji imaju astmu su: Novak Đoković, Dejvid Bekam, Denis Rodman, atleta Džordž Murej i mnogi drugi. Oni nisu dozvolili da ih njihova astma pobijedi i zaustavi u postizanju njihovih ciljeva, pa nemojte ni vi!