Što su naučnici bliži prepoznavanju našeg imunološkog sistema, i načina na koji on reaguje na okidače, to smo bliže pronalasku lijeka za atopijski dermatitis. 1989. godine David Strachan epidemiolog iz Londona, odlučio je posmatrati i proučavati djecu koja imaju atopijske bolesti. Nakon ispitivanja 17000 djece u Velikoj Britaniji, napomenuo je da su djeca koja su rođenja u porodicama s velikim brojem djece manje podložna pojavi ekcema u ranoj životnoj dobi te polenske groznice u odrasloj dobi. Pretpostavljajući da više djece u kući znači više zajedničkih mikroba, Strachan je zaključio da rana izloženost nekoj od infekcija štiti od alergijskih bolesti. Svjedoci smo da su alergije u porastu, dok s druge strane infektivne bolesti poput tuberkoloze, ospica, zaušnjaka gotovo su iskorijenjene. Medicinska zajednica je teoretizirala da je do toga vjerovatno došlo poboljšanjem higijene, pojavom vakcina i antibiotika. Devedesetih su načnici počeli sumnjati da smanjenje infekcija dovodi do nepravilnog imunološkog odgovora organizma. Ako veća domaćinstva s više klica imaju veću vjerovatnost da će razviti imunitet prema alergijskim bolestima, da li je moguće da smo previše čisti na svoju štetu? Od tog vremena naučnici poput Grahama Rocka univerzitetskog profesora mikrobiologije iz Londona počeli su da koriste “higijensku hipotezu”. Infektivni patogeni potrebni su za osposobljavanje ljudskog imunološkog sistema da na pravilan način odgovara na podražaje iz okoline. Graham Rock je smatrao da će redovno izlaganje mikroorganizmima koji su prisutni tokom čitave ljudske evolucije i koji su prepoznati od strane našeg imunološkog sistema obučiti naš imunološki sistem da ne pravi greške i hranu prepoznaje kao neprijatelja.
Znate li šta zajedničko imaju ekcem, dijabetes tipa 1 i sindrom iritabilnog crijeva? U svakom od ovih poremećaja organizam pretjerano reaguje na okidač, poput kikrikija, napada crijeva ljudi koji pate od sindroma iritabilnog crijeva ili napada tkiva koja ne bi trebalo poput beta ćelija u gušterači ljudi koji imaju dijabetes tipa jedan. Zamislite da je naš organizam poput računara. Ima softver ali su mu potrebni mikrobi, da ga obuče kako da pravilno prepozna prave opasnosti. To nije učenje samo onog što je opasno po organizam, već i učenje onog što se treba tolerisati. Zato kod alergičara sasvim bezopasnu namirnicu organizam prepoznaje kao opasnost, zbog tzv.greške u imunološkom odgovoru.
Nakon G. Rocka Megan Scudellari se potrudila da razjasni njegovu hipotezu, i 2017 godine je objavila članak na ovu temu. Ona ističe sledeće: “Kada čujemo riječ “higijena” automatski razmišljamo o ličnoj čistoći poput pranja ruku i lične higijene, što je dobra praksa. Ali sam naziv “higijenska hipoteza” se ne odnosi na to. Ona uključuje ostale faktore, poput upotrebe antibiotika, koje su istraživanja povezala s pojavom mnogih autoimunih oboljenja. Istraživači se nadaju da će u budućnosti moći identifikovati koji regulatatorni putevi treniraju imunološki sistem. Ako do toga dođe mogli bi se usvojiti upotreba lijekova ili probiotika kako bismo pravilno aktivirali imunološki sistem u ranoj životnoj dobi. To bi trebalo biti učinjeno prije 3,4 godine života, što je do trenutka uspostavljanja mikrobioma osobe. Umjesto da se samo djeca vakcinišu ona smatra da bi se djeca mogla liječiti personaliziranom smjesom mikroba koja inducira stanice imunološkog regulatora. Što bi u konačnici značilo sprečavanje pojave atopijskog dermatitisa i ostalih alergijskih bolesti.