Iako ne možemo izliječiti astmu, možemo je kontrolisati. Svaki slučaj astme je jedinstven i treba mu se pristupiti individualno. Vaš ljekar treba da napravi plan liječenja isključivo samo za vas ili vaše dijete. Plan liječenja će uključivati okidače astme, kao i upute o uzimanju lijekova.
Prema GINA (Global Initiative for Asthma – globalna inicijativa u liječenju astme) uputama za liječenje astme, cilj liječenja je izbjeći nagla pogoršanja bolesti, te maksimalno ublažiti simptome bolesti. Također, cilj je postići minimalno uzimanje lijekova za olakšavanje tegoba, i omogućiti pacijentu nesmetano obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Da bi se bolest uspješno kontrolisala, neophodno je izbjegavanje okidača astme te pridržavanje propisanog liječenja. Svi lijekovi koji se danas koriste u liječenju astme mogu se svrstati u dvije osnovne grupe. Prvu grupu čine lijekovi koji djeluju tako da suzbijaju upalu (protuupalni lijekovi), dok u drugu grupu spadaju oni koji šire disajne puteve i olakšavaju prolaz zraka kroz njih.
Protuupalni lijekovi koji se primjenjuju u liječenju astme
Protuupalni lijekovi za održavanje kontrole bolesti smanjuju oticanje disajnih puteva u plućima čime sprečavaju pogoršanje simptoma i daljnje napredovanje bolesti, te preveniraju akutne napade astme. U ovu grupu lijekova spadaju: inhalacijski kortikosteroidi (IKS), beta-2-agonisti produženog djelovanja, teofilin i antileukotrieni. Premaa GINA uputama, kao najdjelotvorniji protuupalni lijekovi predlažu inhalacijski kortikosteroidi. U Bosni i Hercegovini su trenutno u liječenju primjenjuju budezonid (Tafen®), ciklezonid (Alvesco®), flutikazon (Flixotide®) i beklometazon (Becotide®). Navedeni lijekovi se uzimaju kroz inhalaciju, koristeći posebne inhalatora za koje je neophodno poznavati pravilnu tehniku primjene tj. udisanja.
Antagonisti leukotriene su također protuupalni lijekovi. Najpoznatiji lijek na tržištu Bosne i Hercecgovine iz ove grupe lijekova je Singular. Ovi lijekovi djeluju samo na jednu grupu okidača alergijske upale, i imaju slabiji protuupalni efekat od inhalacijskih kortikosteroida. Uglavnom se koriste kao dodatna terapija inhalacijskim kortikosteroidima. Efekti korištenja lijekova se osjete već nakon nekoliko sati, ali za postizanje punog učinka treba pričekati i nekoliko mjeseci, zavisno o dužini trajanja tegoba i stepenu oštećenja plućne funkcije.
Lijekovi za olakšanje simptoma astme
Većinu lijekova za astmu se uzimaju udisajući ih kroz raspršivače, baby halere i inhalatore, ali određeni lijekovi su i u obliku tableta. Raspršivači ili inhalatori dovode lijek direktno u pluća. Lijekovi za olakšanje simptoma koriste se kada dođe do pogoršanja upale te do pojave tegoba u vidu nedostatka zraka. Oni se uzimaju po potrebi, dovode do popuštanja grča mišića (spazma) te širenja disajnih puteva, ali ne djeluju na upalu u astmi. Njihova povećana upotreba upozorava na nezadovoljavajuću kontrolu upale i potrebu povećavanja doze protuupalnog lijeka. Dugotrajno uzimanje većih doza lijekova za olakšanje tegoba bez povećanja doze protuupalnog lijeka može dovesti do daljeg pogoršanja bolesti, trajnog oštećenja plućne funkcije i neželjenih učinaka na funkciju srca. U ovu grupu lijekova spadaju bronhodilatatori kao što su beta-2-agonisti kratkog djelovanja, antikolinergici, teofilin kratkog djelovanja, te adrenergici za teške astmatične napade.
Astmu karakterišu periodi jače aktivnosti upale i smirivanja upale, zavisno od izloženosti alergenu i različitim iritativnim faktorima (virusne infekcije, promjene klimatskih uslova, respiracijski iritansi iz okoliša). Intenzitet protuupalnog liječenja se treba prilagoditi intenzitetu upale. To se postiže redovnim kontrolama uz prilagođavanje doze lijekova simptomima i nalazu plućne funkcije. U pogoršanju upale dolazi do pojave tegoba u vidu nedostatka zraka koje se liječe lijekovima za olakšanje simptoma. Ovi lijekovi se primjenjuju inhalacijski, u obliku aerosola, praška ili otopine, mada se neki od njih mogu primijeniti i oralno ili parenteralno. U terapiji bronhalne astme koriste se dvije grupe beta2 agonista i to: lijekovi kratkog djelovanja – salbutamol i terbutalin. Ovi lijekovi se primjenjuju u inhalaciji, uz postizanje maksimalnog dejstva nakon 30 minuta od primjene i u trajanju 4-6 sati; ovi lijekovi se uglavnom uzimaju u simptomatskoj terapiji, po potrebi.
Salbutamol je selektivni simpatomimetik koji djeluje na beta-2 receptore bronhijalnih mišića. Spada u grupu kratkodjelujućih beta-2-agonista – djelovanje započinje nakon 5 minuta, maksimalno dejstvo se postiže za sat vremena. Ukupno djeluje 4-6 sati. Druga grupa su lijekovi dugog djelovanja – npr. salmeterol i formoterol. Ovi lijekovi se primjenjuju u inhalaciji i njihovo djelovanje traje oko 12 sati. Koriste se redovno, dva puta dnevno, kod bolesnika kod kojih se glukokortikosteroidima ne postiže potpuna kontrola bolesti. Formoterol je inhalacijski kortikosteroid iz grupe dugodjelujućih agonista beta-2-receptora. Koristi se u kombinacijama sa inhalacijskim kortikosteroidima za održavanje kontrole bolesti i za sprečavanje napada astme. Najčešće se koristi u obliku fiksne kombinacije s kortikosteroidom budezonidom. Formoterol djeluje brzo, djelovanje mu počinje u roku od jedne do dvije minute, a traje 12 sati. Salmeterol je, kao i formoterol, selektivni beta-2-agonist s dugotrajnim bronhodilatacijskim djelovanjem. Koristi se u kombinacijama sa inhalacijskim kortikosteroidima za održavanje kontrole bolesti i za sprečavanje napada astme. Najčešće se koristi u obliku fiksne kombinacije s kortikosteroidom flutikazonom. Salmeterol djeluje 12 sati.
Postoje lijekovi koji su kombinacija IKS-a i bronhodilatatora. Ti lijekovi se daju kada se samo primjenom protuupalnih lijekova ne može postići dobra kontrola bolesti. Neki kombinovanii lijekovi osim što se moraju uzimati redovno radi održavanja kontrole bolesti mogu se uzimati i po potrebi za olakšanje simptoma. Takav način primjene moguć je zbog bržeg početka djelovanja bronhodilatatora. Upravo način djelovanja omogućuje da se ovi lijekovi mogu uzimati u manjoj dozi dok je upala u mirovanju a na prvi znak pogoršanja će se, uzimanjem IKS i bronhodilatatora automatski povećati i uzeta doza protuupalnog lijeka te se prilagoditi intenzitetu upale.
Antibiotici ne smiruju upalu u astmi. U slučaju bakterijske infekcije organizam reaguje upalnim procesom kojim se ograničava širenje bakterija, a antibiotik pomaže u odstranjivanju bakterija iz organizma. Kada se one u cijelosti odstrane, nestane faktora koji je pokrenuo upalu i ona se smiruje. Upala je u astmi najčešće pokrenuta neadekvatnim odgovorom organizma na uzroke iz okoliša. Kako se taj uzrokne može odstraniti antibiotikom, ovi lijekovi nemaju uticaja na upalu u astmi.
Koliko dugo traje liječenje astme?
Astma se u principu trajno liječi jer se liječenjem postiže smirivanje upale i prestanak tegoba, ali se po prestanku liječenja nakon određenog dužeg ili kraćeg vremena tegobe opet vrate. Rijetko uspije postizanje trajne kontrole upale koja se održava bez nastavka liječenja, ali i tada treba biti oprezan. Najčešća greška je kada bolesnik samostalno zaključi da je bolest izliječena i prekine daljnje uzimanje lijekova bez konsultacije sa ljekarom i bez kontrole. Tada se znatno povećava rizik od naglog pogoršanja bolesti.
Zašto inhalacijska terapija?
Inhalacijska terapija je najdjelotvorniji oblik terapije jer dovodi lijek direktno u pluća pri tom izbjegavajući dejstvo lijeka na ostale organe (sistemske nuspojave). Moguće je primijeniti puno manju dozu lijeka da bi se postiglo jednako terapijsko dejstvo kao nakon primjene tableta.
Inhalacijske terapije danas se mogu provoditi korištenjem nekoliko različitih vrsta aplikatora. Najprecizniji način primjene vrši se korištenjem sofisticiranih inhalatora. Radi se o kompresorskim ili ultrazvučnim inhalatorima sa maskom ili usnim nastavkom. Drugi način primjene inhalacijske terapije je korištenjem specijalnih spremnika za doziranje lijeka (inhaleri) koji su mali i prikladni za individualnu upotrebu. Danas u BiH nalazimo četiri tipa ovakvih aplikatora:
MDI (“metered dose inhaler”, poznatiji kao pumpica ili sprej)
DPI (“dry powder inhaler”, pod nazivom Diskus® ili kolutić)
Turbuhaler®
Novolizer®
slika
“pumpica”
slika
Diskus®
slika
Turbuhaler®
slika
Novolizer®
Postoji važna razlika između ovih tipova aplikatora. Pumpica je zapravo spremnik pod pritiskom u kojem se lijek nalazi pomiješan sa potisnim plinom. Nakon potiska pumpice, lijek će iz spremnika izletjeti zajedno sa potisnim plinom. Diskus i Turbuhaler ne sadrže potisni plin i nisu pod pritiskom. Lijek iz ovih spremnika neće sam izletjeti već ga korisnik mora u pluća unijeti vlastitom snagom udaha (usisati ga u pluća). Upravo zbog ovih razloga važno je znati pravilno primijeniti ove aplikatore kako bi lijek zaista došao u pluća. Da bi inhalator funkcionisao, morate ga koristiti pravilno. Činjenica je da više od polovine ljudi koji koriste inhalatore, ne koriste ih pravilno. Zamolite ljekara ili medicinsku sestru da vas vide kako i na koji način se inhalirate.
Da li je lijek dovoljan u kontroli astme?
Obično ne. Iako lijekovi mnogo pomažu, nemoguće je da sami kontrolišu astmu. Morate izbjegavati okidače astme u što većoj mjeri. Okidači astme se nalaze u i van vašeg doma, škole, radog mjesta.
Hoću li uvijek morati uzimati istu količinu lijeka?
Ne uvijek. Vjerovatno ćete na početku tretmana uzimati više lijeka ili lijekova kako bi se postigla kontrola nad astmom. Nakon izvjesnog vremena, vi i vaš ljekar ćete doći do zaključka koji je to lijek koji vam najbolje kontroliše astmu, te koja vam je količina potrebna. Cilj je astmu dovesti pod kontrolu, te je održavati sa što manje lijekova. Kada jednom započnete sa protuupalnom terapijom, vaš ljekar će htjeti nadgledati vaše stanje svakih 1 – 6 mjeseci.
Hoću li uvijek morati uzimate lijekove?
Ne mora značiti. Astma je hronično stanje koje je moguće kontrolisati, ali ne i izliječiti. Iz tog razloga, vjerovatno ćete dobiti simptome astme ukoliko budete izloženi njenim okidačima duže vrijeme. Vaše liječenje će zavisiti od ozbiljnosti i učestalosti simptoma. Ukoliko je vaša astma pod kontrolom, vaše liječenje će se fokusirati na brzo olakšavanje akutnih simptoma. Ako imate sezonsku astmu zbog specifične alergije na polen, možda ćete uzimati lijekove samo kada je u zraku koncentracija polena, iako većina ljudi sa astmom uzimaju neki od lijekova kontinuirano.
Da li je uzimanje lijeka vezano za kvalitet sna?
Da. Simptomi astme se često javljaju noću. Mnogi ljudi se bude sa simptomima astme kao što su kašljanje, otežano disanje i zviždanje pri disanju. Simptomi astme tokom noći se mogu kontrolisati redovnim uzimanjem lijekova. Mnogi ljudi su alergični na grinje i plijesan koji se mogu naći u krevetu na kojem spavamo (posteljina, jastuci, jorgani, madraci). Redovno mijenjanje posteljine je od pomoci, kao i antialergijski madraci, netapacirani kreveti i korištenje uređaja za smanjivanje vlage u zraku neophodne za opstanak plijesni i grinja. Korištenje zračnih filtera u vašoj spavaćoj sobi također pomaže kod smanjenja simptoma uzrokovanim alergenima kao što su kućni ljubimci.
Da li lijekovi pomažu boljem disanju prilikom vježbanja?
Da. Vježbanje, posebno na hladnom zraku, može uzrokovati upalu disajnih puteva ili bronho spazam uzrokovan fizičkim naporom. Lijekovi za brzo olakšavanje simptoma astme koji se uzimaju prije i tokom vježbanja, obično rješavaju ove probleme. Zahvaljujući ovim lijekovima, mnogi profesionalni sportaši imaju uspješne sportske karijere čak i sa astmom.
Da li lijekovi za astmu imaju neželjene efekte?
Da. Svi lijekovi imaju popratne pojave. Svom ljekaru navedite cjelokupnu zdravstvenu historiju, ne samo simptome astme. Podijelite sa svojim ljekarom kako reagujete na lijekove i da li je njihovo uzimanje popraćeno nekim neželjenim efektima. Cilj je kontrola astme sa što manje lijekova.