Učestalost reakcija raste s brojem ponovnog vakcinisanja i s visinom prethodno stvoreneg nivoa antitijela.

U vakcinama se, osim aktivnih tvari (tvar kojom vakcinišemo), nalaze i potencijalno štetne, alergogene tvari. Neki od tih dodataka imaju svrhu održavanja vakcine (konzervansi), a neki su neizbježna onečišćenja (antibiotici i bjelančevine u kojem je vakcina proizvedena). Zbog toga u slučaju pojave neželjenih reakcija nakon vakcine može biti riječi o preosjetljivosti na bilo koju od navedenih tvari. Alergijske reakcije na aktivnu komponentu vakcine izuzetno su rijetke. Najčešće su lokalne reakcije na mjestu primjene vakcine (otok i crvenilo) i porast temperature. Alergijske reakcije češće su uzrokovane neaktivnim komponentama, antibiotikom koji se dodaje hranilištima na kojima je uzgojen  soj (neomicin, streptomicin) ili bjelančevinama pilećih embrija na kojima se uzgajaju neke virusne vakcine.

Poznato je da osobe koje su imale anafilaktičku reakciju na jaja mogu razviti alergijsku reakciju na vakcinu protiv ospica, rubeole i zaušnjaka. Djecu s težim oblicima atopijskog dermatitisa također treba vakcinisati protiv navedenih bolesti u bolničkim uslovima, pod nadzorom ljekara. Kod neke djece koja su imala sistemsku alergijsku reakciju nakon vakcinisanja ovom vakcinom (urtikarija, astma, anafilaktički šok) dokazana je alergija na želatinu, češće korišten stabilizator vakcina.

Nuspojave tokom vakcinisanja protiv difterije, tetanusa i pertusisa/ Di-Te-Per (encefalopatija, kolaps, konvulzije, hiperpireksija) nisu posljedica alergijske reakcije, nego su vezane uz komponentu protiv pertusisa. Osim progresivne neurološke bolesti nema apsolutne zabrane vakcinisanja tom vakcinom. U tom se slučaju može upotrijebiti tzv. acelularna vakcina za pertusis. Izuzetno rijetko (1:milijun), nakon Di-Te-Per vakcine, mogu se javiti alergijske reakcije ranog tipa (anafilaktički šok, urtikarija) ili serumska bolest.

Češće su alergijske reakcije na toksoid tetanusa i difterije, posebno ako je vakcina stara ili loše čuvana. Učestalost reakcija raste s brojem ponovnih vakcinisanja (revakcinacije) i s visinom prethodno stvorene količine antitijela. Stoga je važno znati kada je bolesnik posljednji put vakcinisan protiv tetanusa.

 1. Fritsche PJ, Helbling A, Ballmer-Weber BK. Vaccine hypersensitivity: update and overview. Swiss Med Wkly. 2010;140:238–246. [PubMed[Google Scholar]

2. Wood RA, Berger M, Dreskin SC, et al. An algorithm for treatment of patients with hypersensitivity reactions after vaccines. Pediatrics. 2008;122:e771–e777. [PubMed[Google Scholar]
3. Zent O, Arras-Reiter C, Broeker M, Hennig R. Immediate allergic reactions after vaccinations: a post-marketing surveillance review. Eur J Pediatr. 2002;161:21–25. [PubMed[Google Scholar]
4. Bohlke K, Davis RL, Marcy SM, et al. Risk of anaphylaxis after vaccination of children and adolescents. Pediatrics. 2003;112:815–820. [PubMed[Google Scholar]