Kada je u pitanju alergija na polen i konzumiranje meda, obično imamo dva oprečna pitanja: Da li u medu ima polena koji izaziva alergijsku reakciju i da li med liječi od alergija?
Logika da med liječi od alergija ima donekle opravdanost jer se odnosi na imunizaciju, tj. vjerovanje da male doze alergena (polena) su svojevrsna imunoterapija ili hiposenzibilizacija. Međutim, većina polena koji se nađe u medu nije ni sličan onome koji se udahne i izazove alergijsku rekciju. Prvi razlog je što pčele sisaju nektar (polen) s cvijeća koje ne izaziva alergijske reakcije (uglavnom), a drugi sto se sav nektar i polen toliko obradi (prožvače) od strane pčela i razloži na najprostije faktore. Mlade radilice nektar premeću u ustima 20-ak minuta dodajući mu enzime. One cijepaju saharozu iz nektara na glukozu i fruktozu. Nektar se nakon toga odlaže u stanice saća da ispari voda, da se zgusne i postane koncentriraniji. Nakon tog procesa, kada je smjesa već dovoljno gusta, radilice je ponovo žvaču i dovode u stanje koje bi se moglo nazvati medom.
Dakle, samo 100% “siguran” med je onaj koji prođe fabričku obradu (u ovom procesu se eliminiše bilo kakav trag polena), ali i med iz domaće proizvodnje uglavnom nema rizika (osim botulizma).
Jedino je sigurno da med nema nekog učinka na ozdravljenje od alergija (tj. proces hiposenzibilizacije) jer se polen iz meda uglavnom ne podudara s onim koji izaziva peludnu groznicu.
