Sinusitis je upala paranazalnih sinusa uzrokovana alergijom ili infekcijom virusom, bakerijom ili gljivicom. Postoje četiri grupe sinusa u kojima može nastati sinusitis:
- Maksilarnom (sinusi gornje čeljusti)
- Etmoidnom (sinusi rešetnice)
- Sfenoidnom (sinusi klinaste kosti)
- Frontalnom (sinusi čeone kosti)
Sinusitis može biti:
- Akutni sinusitis – simptomi traju manje od četiri sedmice i prolaze nakon odgovarajuće terapije.
- Subakutni sinusitis – upala sinusa traje 4 do 8 sedmica.
- Recidivirajući sinusitis – opisuju ga tri ili više epizoda akutne upale sinusa godišnje.
- Hronični sinusitis – upala sinusa traje 8 ili više sedmica, a posljedica je ponavljajućih akutnih upala sinusa ili prethodnih infekcija koje nisu propisno liječene.
Što može uzrokovati sinusitis?
Osim infekcija gornjeg disajnog sistema, prehlade i alergija, postoje i druga stanja koja mogu blokirati normalan protok sekreta iz sinusa, te dovesti do upale sinusa:
- abnormalnosti u strukturi nosa (npr. devijacija nosnog septuma)
- povećanje adenoida
- polipi ili tumori nosa
- ronjenje i plivanje
- infekcija zuba
- trauma nosa
- strani predmeti koji su zapeli u nosu
- gastroezofagealni refluks (GERB)
- pasivno pušenje
Za vrijeme prehlade, natečene sluznice nosne šupljine začepljuju otvore sinusa. Kada se to dogodi, zrak se u sinusima apsorbira u krvnu struju pa se pritisak u sinusima snizi, te tako dolazi do negativnog pritiska koji je bolno stanje koje se naziva vakumski sinusitis. Ako vakum ostane, u prostor se usiše tekućina i ispuni sinuse formirajući hranjivu podlogu za bakterije. U sinuse ulaze bijela krvna zrnca i više tekućine kako bi se borili protiv bakterija. Taj dotok povećava pritisak i uzrokuje veću bol. Bakterije koje najčešče uzrokuju sinusitis su:
- Streptococcus pneumoniae
- Haemophilus influenzae
- Moraxella catarrhalis
Simptomi sinusitisa
Simptomi sinusitisa (upale sinusa) razlikuju se od osobe do osobe, a mnogo ovise o dobi pojedinca.
Simptomi sinusitisa kod mlađe djece su:
- curenje iz nosa koje traje duže od 7 dana – iscjedak (sekret) je obično gust, te zelen ili žut, no može biti i proziran
- produktivni kašalj, naročito noću
- otok oko očiju
- djeca se obično ne žale na glavobolje ukoliko si mlađa od 5 godina
Simptomi sinusitisa u starije djece i odraslih su:
- crvena i otečena nosna sluznica
- začepljen nos
- curenje iz nosa koje traje duže od 7 dana, iz nosa može izlaziti žuti ili zeleni gnoj
- cijeđenje sekreta iz nosa u grlo
- glavobolje
- osjećaj pritiska i bol u području zahvaćenoga sinusa
- neugodan zadah
- kašalj
- temperatura
- grlobolja
- otok oko očiju
- bol u uhu i u vratu
- zubobolja
- gubitak njuha
- suzenje iz očiju
- umor i iscrpljenost
Svakako posjetite ljekara ukoliko imate znakove i simptome koji mogu ukazivati na ozbiljnu infekciju:
- bol ili otok oko očiju
- jake glavobolje
- otečeno čelo
- zbunjenost
- duple slike ili druge promjene u vidu
- ukočen vrat
- otežano disanje prilikom fizičkog napora
Dijagnosticiranje sinusitisa
Najčešće ljekar može postaviti dijagnozu sinusitisa na osnovu vaših simptoma i fizikalnog pregleda, prilikom kojeg će ljekar pritiskom u području sinusa ispitati osjetljivost na pritisak odnosno pojavu boli. Jednako tako, ljekar može pregledati i grlo, te vidjeti cijedi li se sekret iz nosa i postoji li upala. Međutim, u nekim situacijama će vaš ljekar trebati izvršiti dodatna ispitivanja kako bi se potvrdila dijagnoza. Ova ispitivanja se mogu odnositi na:
- bris nosa
- rendgensko snimanje sinusa
- kompjuteriziranu tomografiju (CT)
- kulturu i antibiogram sekreta iz sinusa koji se uzima punkcijom i aspiracijom sinusa ili nazalnom endoskopijom
- laboratorijske pretrage
- testiranje na alergene, obično kožne alergijske testove
Liječenje sinusitisa
Kod akutnog sinusitisa ciljevi liječena su poboljšanje pražnjenja i nadzor nad infekcijom. Vazokonstrikciju u nosu poboljšavaju, a pražnjenje olakšavaju inhalacije pare i topli, vlažni oblozi iznad zahvaćenih sinusa i vrući napitci. Lokalni dekongestivi poput 0,25%-tnog fenilefrina u obliku spreja svakih 3 sata su djelotvorni, ali njihova primjena ne smije trajati duže od 5 dana, ili se primjenjuju u ponavljajućim ciklusima od 3 dana primjene i 3 dana bez primjene, sve dok se sinusitis ne povuče. Manje su efikasni sistemski dekongestivi poput pseudoefedrina. Ponekad se propisuju i kortikosteroidni sprejevi za nos kako bi se smanjila upala i otečenost sluznice. Također, mogu se primjeniti i sredstva za ublažavanje bolova poput acetilsalicilne kiseline, ibuprofena i dr.
Kod akutnog i hroničnog sinusitisa, antibiotici se primjenjuju barem 10 dana, a često i 14 dana. Inače, infekcije sinusa su peti vodeći razlog za propisivanje antibiotika.Kod akutnog sinusitisa primarno liječenje se sastoji od amoksicilina, sa ili bez klavulonske kiseline. Pacijentima koji su alergični na penicilin može se davati eritromicin u kombinaciji s trimetoprim-sulfametoksazolom. Lijek drugog izbora je cefuroksim ili moksifloksacin. Djeci se propisuju slični antibiotici u dozi prilagođenoj njihovoj tjelesnoj težini. Djeci se ne propisuju fluorokinoloni zbog mogućeg prijevremenog zatvaranja epifizne hrskavice pri rastu.
Kod egzacerbacija hroničnog sinusitisa kod djece ili odraslih, koristi se antibiotik širokog spektra poput kombinacije amoksicilina i klavulonske kiseline, cefuroksima, ili kod odraslih i moksifloksacina. Produženo liječenje antibioticima kod hroničnog sinusitisa tokom 4 do 6 sedmica često dovodi do potpunog oporavka. Naknadno liječenje ovisi o osjetljivosti uzročnika izoliranog iz sinusa i terapijskom odgovoru pacijenta. Kod sinusitisa koji ne odgovara na antibiotsko liječenje može biti potrebna hirurška terapija (maksilarna sinusotomija, etmoidektomija, ili sfenoidna sinusotomija) kako bi se poboljšalo prozračivanje i pražnjenje, te odstranjenje mukopurolentnog eksudata, epitelnog detritusa i hipertrofične sluznice. Ovi se postupci obično izvode intranazalno, pomoću endoskopa.
Hronični frontalni sinusitis se može liječiti ili osteoplastičnom obliteracijom frontalnih sinusa ili, kod određenih bolesnika, pomoću endoskopa. Uobičajena je i primjena intraoperativne kompjuterske pomoći prilikom lokalizacije bolesti i sprječavanja povrede okolnih struktura (poput mozga i oka).