Među najčešće poznate uzročnike anafilaktičkog šoka spadaju penicilin (1 reakcija na 5000 ekspozicija), otrovi insekata i primjena radiokontrastnih sredstava. Anafilaksija je akutni, po život opasan sindrom sa multisistemskim manifestacijama. Anafilaktički šok predstavlja maksimalni oblik rane alergijske reakcije (I tip rakcije) s akutnom sistemskom simptomatikom i mogućim letalnim (smrtnim) ishodom kod potpuno razvijenog šoka. Nastaje kod specifično osjetljivog bolesnika (kada je pacijent već prethodno bio u kontaktu s određenim alergenom, te je došlo do nastanka preosjetljivosti) putem unosa antigena (većinom parenteralno – injekcijom, infuzijom, ubodom insekta, te rijetko peroralnim putem – prehrambene namirnice, lijekovi).
Mogući uzroci su:
- lijekovi (antibiotici, sulfonamidi, lokalni anestetici)
- serumi (gamaglobulin)
- otrovi insekata (pčele, ose, stršljeni, mravi)
- hiposenzibilizirajuće otopine (pr. alergeni polena prilikom primjene imunoterapije)
- hormoni (inzulin, estradiol, metilprednizolon)
- enzimi (streptokinaza, tripsin)
- prehrambene namirnice (orasi, brašno, mlijeko, riba, školjke, bjelanjak, kivi, kikiriki)
Kako prepoznati anafilaktički šok?
Javljaju se kožne promjene: svrbež, crvenilo, urtikarija, angioedem. Otečenost sluznica, svrbež očiju, nosa i usta su česti simptomi kao i oticanje usana i jezika što može dovesti do otežanog disanja i gutanja. Ozbiljniji znaci anafilaktičke reakcije manifestuju se u obliku opstrukcije donjih i gornjih disajnih puteva. Klinička slika počinje odmah nakon unosa alergena (parenteralni unos) ili odgođeno (peroralni unos). Većina reakcija se javlja unutar jednog sata od izloženosti antigenu. Mogu se javiti uvodni simptomi u vidu svrbeža kože, trnjenja sluznice, usne šupljine. Uobičajeno se javljaju kožne promjene: svrbež, crvenilo, urtikarija, angioedem. Otečenost sluznica, svrbež očiju, nosa i usta su česti simptomi, kao i oticanje usana i jezika što može dovesti do otežanog disanja i gutanja. Ozbiljniji znaci anafilaktičke reakcije manifestiraju se u obliku opstrukcije gornjih disajnih puteva kao posljedica edema larinksa (grkljana), epiglotisa i okolnog tkiva, te bronhokonstrikcije donjih disajnih puteva sa pojavom teške hipoksije. Razvoj kardiovaskularnog kolapsa praćen je padom tlaka, tahikardijom (ubrzanim radom srca), što može dovesti do teške aritmije. Zbog zahvaćanja gastrointestinalnog trakta može se javiti: mučnina, povračanje, grčevi, proljev. Zbog smanjenog protoka krvi u mozgu, te direktnog toksičnog dejstva oslobođenih medijatora može se javiti vrtoglavica, nemir, gubitak svijesti.
Najvažniji simptomi anafilaksije:
- svrbež kože, crvenilo, urtikarija, angioedem
- dispnea (otežano disanje), kašalj
- rinoreja (šmrcanje), “wheezing” (sipljivo disanje)
- otežano gutanje
- mučnina, povraćanje, proljev, bolovi u trbuhu, nadutost
- tahikardija (ubrzani, slabo punjen puls), hipotenzija (nizak tlak), aritmija (nepravilan rad srca), šok
- slabost, zimica
- midrijaza (proširene zjenice)
- anksioznost (osjećaj uznemirenosti, strah), tremor (tresavica), poremećaj svijesti, sinkopa (nesvjestica), koma
Šta poduzeti – kada hitno potražiti ljekarsku pomoć?
Kod pacijenata koji su pod povećanim rizikom od ponavljanja anafilaktičke reakcije (npr. osobe koje su imale anafilaktičku reakciju na ubod insekta ili hranu) potrebno je preporučiti nošenje setova za samopomoć. Razvoj anafilaksije je izrazito brz i neočekivan. U takvim situacijama mora se anafilaktičko reagovanje brzo prepoznati, jer ubrzo može doći do razvoja anafilaktičkog šoka, koji može završiti smrtno. Potrebno je odmah obustaviti primjenu lijeka (ako je isti uzročnik anafilaktičke reakcije), spriječiti daljnju apsorpciju lijeka, pratiti vitalne funkcije (frekvenciju i ritam rada srca, tlak, puls, ritam i dubinu disanja), osigurati adekvatnu oksigenaciju bolesnika te organizizovati brzi transport bolesnika u najbližu hitnu službu ili bolnicu.
Kod bolesnika koji su pod povećanim rizikom od ponavljanja anafilaktičke reakcije (npr. osobe koje su imale anafilaktičku reakciju na ubod insekta ili hranu) potrebno je preporučiti nošenje setova za samopomoć (npr. EPI-PEN, ANA-KIT). EPI-PEN predstavlja sistem šprice s iglom i adrenalinom za jednokratnu intramuskularnu primjenu. ANA-KIT sadrži dvije doze adrenalina uz tablete chlorpheniramina (antihistaminik) za žvakanje. Kod bolesnika koji su razvili anafilaktičku reakciju na otrov insekta potrebno je provesti hiposenzibilizaciju.
Liječenje anafilaktičkog šoka
Pacijenta je potrebno postaviti u ugodan ležeći položaj sa podignutim nogama te započeti terapiju kisikom putem nazalne sonde ili maske. Kod laringealnog edema potrebno je uspostaviti prolaznost dišnih puteva endotrahealnom intubacijom ili traheotomijom. Potrebno je prekinuti unos antigena (ako je ikako moguće), te osigurati venski pristup (infuzija fiziološke otopine). Najvažniji lijek u teškoj anafilaktičkoj reakciji je adrenalin. Kod laringealnog edema adrenalin se može primjeniti i u inhalaciji. Antihistaminici utiču na svrbež, urtikariju i angioedem. Potreban je oprez kod intravenozne primjene zbog mogućnosti pada pritiska. Kortikosteroidi odgađaju kasnu anafilaktičku reakciju, ali za vrijeme akutne reakcije nemaju poseban značaj. Za njihovo dejstvo protrebno je nekoliko sati nakon intravenozne primjene.
Napomena: svi bolesnici kod kojih se razvila anafilaktička reakcija se moraju hospitalizirati i pratiti najmanje 24 sata u jedinicima intenzivne njege.